Piše: Alen Budaj

“ŽIDOVSKI ZAGREB” POD SJENOM RAZDORA

Sivi oblaci nad židovskim Zagrebom

Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba, Židovska općina Zagreb i AGM izdali su ove godine kulturno-povijesni vodič “Židovski Zagreb” autora Snješke Knežević i Aleksandra Lasla. Autori su iz krugova Židovske općine Zagreb, a koordinator projekta je Saša Cvetković, potpredsjednik Židovske općine Zagreb. Iako je vodič ostvaren zahvaljujući novčanoj potpori Grada Zagreba i u izdanju gradske tvrtke Podružnice AGM Zagrebačkog holdinga d.o.o. taj vodič spominje samo institucije i udruge vezane za Židovsku općinu Zagreb, na čijoj se adresi i pod čijim krovom nalazi sjedište Predstavnika židovske nacionalne manjine Grada Zagreba. Uvodno slovo daje Sanja Zoričić Tabaković kao Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba ali i dr. Ognjen Kraus kao predsjednik Židovske općine Zagreb.

Kako je u uvodnom slovu ispred izdavača u ulozi Predstavnika židovske nacionalne manjine Grada Zagreba Sanja Zoričić Tabaković rekla da kulturno-povijesni vodič prikazuje i sadašnjost to i nije baš potpuna istina. Naime, iako je za očekivati da Predstavnik židovske nacionalna manjine Grada Zagreba spomene sve židovske institucije i udruge u gradu te one koje se bave židovskim interesima jer publikaciju izdaje i financira gradsko poduzeće, vodič ih ne spominje. Sve što se nalazi pod krovom Židovske općine Zagreb - a predstavništvo je smješteno pod krov općine - spominje se i u vodiču, a sve što se ne nalazi nema ga ni na stranicama vodiča. No Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba nije i ne može biti isključivo predstavnik Židovske općine Zagreb, on mora predstavljati sve Židove grada Zagreba pripadali oni ili ne nekoj od židovskih (općina) zajednica. Tako je publikacija “Židovski Zagreb” nastao pod sjenom razdora, dočim sivilom boje svojih stranica ukazuje na sive oblake koji su se nadvili nad budućnost židovske zajednice u Hrvatskoj.

Predstavnica židovske manjine igra se skrivača

Institucije koje ne bi smio ignorirati Predstavnik židovske nacionalne manjine za Grad Zagreb, a ne spominju se u publikaciji “Židovski Zagreb” u poglavlju “Židovski adresar”, pobrojati ćemo ovdje da ne ostanu skrivene.


NESPOMENUTE ŽIDOVSKE ZAJEDNICE (OPĆINE) U GRADU ZAGREBU

1) ŽIDOVSKA VJERSKA ZAJEDNICA BET ISRAEL U HRVATSKOJ,
Mažuranićev trg 6, Zagreb
Predsjednik: dr. Ivo Goldstein
http://www.bet-israel.com

“Ruah Hadaša”, časopis zajednice

Židovska osnovna škola Lauder-Hugo Kohn, Ivanićgradska 41 a, Zagreb

http://www.lauder-hugokon.hr/portal

SINAGOGA, Mažuranićev trg 6, Zagreb

RABINAT, Glavni rabin dr. Kotel Da-Don, Mažuranićev trg 6, Zagreb

KOSHER prehrana, lista ritualno dozvoljenih prehrambenih proizvoda

http://issuu.com/betisrael/docs/kosher_list_in_croatia

Mješoviti pjevački zbor “Mihael Montiljo”, voditelj: Vatroslav Ivanuša

U D R U G E :

Židovska kulturna scena “Bejahad”, Trg Marka Marulića 18, Zagreb; Predsjednik: dr. Vladimir Šalamon

http://www.bejahad.com/

Centar za židovsku edukaciju “Rimon”, Ljudevita Posavskog 7, Zagreb; Predsjednik: Vukan Marinović; Tajnik: Roni Brandl; Članovi Centra: Ernest Hercog i Naida Mihal Brandl

http://erimon.hr/


2) ŽIDOVSKA ZAJEDNICA “CHABAD LUBAVITCH” ZA HRVATSKU
Gundulićeva 49, Zagreb
Direktor: Rabbi Pinchas Zaklas

http://www.jewishcroatia.org/


SINAGOGA i RABINAT, Rabbi Pinchas Zaklas.

U D R U G E :

Židovska organizacija “Menora”, Gundulićeva 49, Zagreb; Predsjednik: Pinchas Zaklas; Potpredsjednica: Chaya Reizel Zaklas.

Židovski centra za poboljšanje i olakšanje života u Hrvatskoj, Gundulićeva 49, Zagreb; Predsjednik: Pinchas Zaklas; Potpredsjednik: Chaya Reizel Globerman Maamin; Tajnik: Ozren Franjo Marton.

3) NESPOMENUTE OSTALE ŽIDOVSKE UDRUGE U GRADU ZAGREBU

Festival suvremenog židovskog filma Zagreb, Palmotićeva 34, Zagreb; Predsjednica: Nataša Popović; Potpredsjednica: Judita Cuculić; Predstavnica za inozemstvo: Vesna Domany Hardy.

http://www.jff-zagreb.hr/

Margelov institut, Stupnička 18, Zagreb.
Direktor: Alen Budaj; Glavni tajnik: Salamon Jazbec.

http://www.margel-institute.hr/

Udruga izraelsko prijateljstvo, Ilica 341, Zagreb; Predsjednik: Ran Landau; Dopredsjednik: David Geras; Tajnik: Raphael Carmon.

Hrvatsko-izraelski poslovni klub, Trg Johana Kennedya 6, Zagreb; Predsjednik: Dr. Dragan Primorac; Tajnik: Igor Zgrabljić.

http://cibc.hr/

Hrvatsko-izraelsko društvo, Radićeva 26, Zagreb; Predsjednik: Dr. Filip Rosenzweig.

Mješoviti pjevački zbor “Lira”, Radićeva 26, Zagreb. Predsjednik: Đuro Fabjanović; Dopredsjednik: Miroslav Mučnjak.

Holokaust koji nas ostavlja bez teksta

Slažem se u potpunosti s onime što je u svojoj recenziji već pisao “Lamed” (br. 1, god. 5, 01-2012) na stranici 24.: “Uopšte, ovoj publikaciji nedostaje više teksta i iscrpna bibliografija o temi kojom se bavi ova knjiga. Deo o Holokaustu nedovoljno je obradjen (118-9 str.). U skladu sa koncepcijom trebalo je objaviti saopštenja, naredbe i slične tekstove koji su se videli na ulicama Zagreba u periodu od aprila 1941. do kraja Drugog svetskog rata, uz odgovarajuća propratna objašnjenja”.

Holokaust kao vremenski period u kojemu je skoro pa uništena židovska zajednica grada Zagreba treba znatno više od alegorijske slike iz doba predholokausta iz 1933. godine objavljene uz jedva primjetni natpis naslova poglavlja “Holokaust”, da bi se dočarale sve strahote kojima su bili izvrgnuti zagrebački Židovi. Žalosno je da su na oko 200 stranica vodiča samo dvije stranice ostavljene za Holokaust, a iste popunjene tek s par ilustracija uz legende ali bez teksta. Zaista takav pristup ostavlja nas bez teksta uz konstataciju da židovska publikacija tragediju židovskog naroda obrađuje na tako hladan tehnički način.

Prilog poster sadrži fotografiju jednog dijela židovskog odjela groblja na zagrebačkom Mirogoju s legendom “grobovi žrtava Holokausta”. Radi se o grobovima poslijeratno socijalno ugroženih članova Židovske općine Zagreb, a označeni su skromnom Davidovom zvjezdom od kamena.

Pokršteni židovski Zagreb

Izbor poznatih osoba koje su svojim radom kao pripadnici židovske zajednice obilježili sredinu i doprinijeli svojim radom bilo kao liječnici, umjetnici, kulturnjaci i sl., nije baš najsretniji, jer su mnogi židovski uglednici ostali nepokriveni. No pristup toj temi trebao je biti koncipiran na način da se oni pojedinci (a ima ih dosta) koji su se odrekli židovstva i pokrstili te sebe smatrali Hrvatima kao takvima i označe. Dužni smo da poštujemo pravo na njihovo samoopredjeljenje za života te da takve osobe ako ih već uvrštavamo po principu židovskog porijekla označimo upravo onako kako su to oni željeli. Naprimjer, kipar Hinko Juhn kojemu su pripadnici obitelji konvertirali na rimokatoličku vjeru i smatrali se Hrvatima, te je i sam kipar umro i pokopan kao takav, te su mu se i u službenim dokumentima te odrednice o nacionalnosti i vjeroispovijesti kao takove i navodile, ne možemo a da takve biografske podatke ne spomenemo.

Među umjetnicima spomenut je i akademik Zlatko Bourek rođen 1929. Kako je isti rođen u Požegi, a pošto sam kao autor istraživao i njegove biografske podatke koji su vezani za pripadnost češkoj nacionalnoj manjini, zatim njegovo članstvo prije i za vrijeme 2. svjetskog rata u udruženju Hrvatski junak, on nije ušao u monografiju “Vallis Judea – Povijest požeške židovske zajednice” već iz razloga što Matična knjiga rođenih Kotarskog rabinata Židovske bogoštovne općine Slavonska Požega za 1929. godinu (što se može vidjeti i u mojoj knjizi) ne bilježi rođenje niti jednog židovskog djeteta te godine.

Rabin ni na nebu, ni na zemlji

Ispravit ću pogreške vezane za biografske podatke o rabinu dr. Mojsiju Margelu, s obzirom da naša nevladina organizacija nosi njegovo ime. Margel je rođen u mjestu Mościska, mjesta koje pod tim istim poljskim imenom postoji i danas. Podatak da je Margel u mjestu Ružomberok u Slovačkoj od 1902. do 1906. služio kao rabin naprosto nije točna, jer je Margel u Požegi slavonskoj već od travnja 1903. godine, a početkom siječnja 1906. godine u Požegi mu izlazi njegov Njemačko-hebrejski riječnik. Dalje se navodi da je u Požegi Margel rabin od 1906. do 1914. što također nije točno, jer je rabin Margel na mjestu nadrabina Kotarskog rabinata Izraelitičke bogoštovne općine Požega i židovskog vjeroučitelja vjere na požeškim školama proveo gotovo 16 godina s prekidima zbog ratne službe u svojstvu carskog i kraljevskog vojnog rabina. Dakle, na mjestu židovskog dušobrižnika nalazio se u Požegi od 1903. do 1919. godine. Netočna je također i tvrdnja da je njegov “Deutsch-Hebräisches Wörterbuch” iz 1906. godine prvi u svijetu. Više o Margelu vidi u knjizi Alen Budaj: “Vallis Judea – Povijest požeške židovske zajednice”, Zagreb, 2007, koja se može nabaviti posredstvom Margelovog instituta.

Nismo ustaše ali smo fašisti

Publikacija “Židovski Zagreb” predstavljena je u Novinarskom domu u Zagrebu 24. veljače 2011. godine pred uvaženim gostima među kojima je bio predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskog Yossi Amrani, veleposlanik Sjedinjenih Američkih država u Republici Hrvatskoj Robert Bradtke, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonimir Kusić.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić izjavio je da je fašistički režim srušio jednu od najljepših srednjoeuropskih sinagoga (Sic!). Tu nekorektnu izjavu ispravio je u svojem govoru kasnije predsjednik Republike Hrvatske Josipović, rekavši da je ustaški režim bacio ljagu na hrvatski narod jer je počinio zločin Holokausta.

Promotorica Andrea Feldman citirala je ne baš s(p)retnu izjavu predratnog cioniste dr. Lavoslava Schicka, koji je smatrao da Židovi mogu pomiriti dva specifinčna identiteta: da mogu biti Hrvati odani svojoj zemlji, a istovremeno mogu ostati Židovi po vjeri i nacionalnosti. Ova Schickova izjava više je vukla na asimilacionizam nego li na cionizam, i pokazuje Schikovu naivnost jer je od strane režima Nezavisne Države Hrvatske i ubijen u Jasenovcu, što promotorica nije spomenula.

Kidam na desno!

Drugi promotor prof. dr. Žarko Puhovski izrekao je neke skandalozne stvari, uvredljive za židovsku zajednicu, totalno neprikladne za tu priliku. Upitao se, kako to da se u knjizi govori o Židovima ljevičarima, a ne i o desničarima. Ovome su možda krivi i sami autori vodiča koji su poglavlje o pripadnicima Narodnooslobodilačkog rata i Narodnooslobodilačkog pokreta nazvali “Ljevičari – borci”. Umjesto naslova “Židovski partizani” ili “Židovi komunisti i antifašisti” stidljivo se progurao naziv ljevičari. U Hrvatskoj se revizionističkom metodama neprestano nasrće na komunizam i antifašizam kojeg se sustavno sotonizira, te su komunizam i antifašizam izjednačeni kao neprijatelji hrvatskog naroda. Dr. Jaša Romano izdao je knjigu pod nazivom “Jevreji Jugoslavije 1941-1945. žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata”, gdje je židovske borce ispravno nazvao učesnicima Narodnooslobodilačkog rata. Ovdje to nije slučaj.

Što se tiče židovskih desničara njima u ovoj publikaciji i nije mjesto jer su svi odreda bili otpadnici od židovstva, pokrštenici i asimilanti. Kao desničare Puhovski je spomenuo Josipa Franka i Ivu Korskog. Hrvatski političar dr. Josip Frank doduše rođen je u židovskoj obitelji ali je se pokrstio i odmetnuo od židovstva, žestoki je Hrvat i pravaš, antisrbin, te osnivač Hrvatske čiste stranke prava. U svoje vrijeme političkog djelovanja u drugoj polovici 19. stoljeća zbog svojeg židovskog porijekla često je izazivao otvoreni antisemitizam kod svojih protivnika. Danas se Josip Frank, jedan od nasljednika Ante Starčevića i radikalnog pravaškog hrvatstva smatra pretečom ustaške ideologije.

Druga osoba čije se ime na promociji nikako nije smjelo spomenuti jest dr. Ivo Korsky. Rođen u obitelji osječkih Židova, međutim njegov otac Alfred odmetnuo se od židovstva, pokrstivši se i promjenivši prezime iz Kästenbaum u Korsky. Njegov sin Ivo Korsky kao ustaški oficir i sudac počinio je ratne zločine prema civilnom stanovništvu u Osijeku 1941. godine, poglavito nad pripadnicima srpskog naroda. Odlikovan je od strane Ante Pavelića, proglašen počasnim arijevcem, a 1946. po Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača utvrđen je ratnim zločincem te uvršten u Kartoteku ratnih zločinaca koja se danas nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. Živio je kao ustaški emigrant u Argentini politički aktivan kao izraziti hrvatski nacionalist i šovinist, a nakon proglašenja hrvatske samostalnosti 1991. navraćao se u zemlju bez ikakvih posljedica. Osobno sam vodio istragu za Centar Simon Wiesenthal u Hrvatskoj i pripremali smo lov na Korskog u dogovoru s dr. Zurrofom, no Korsky je u međuvremenu preminuo.

Žarkova židovska vojnica

Puhovski je spomenuo i dvadesetak židovskih generala (Sic!). Tu informaciju odnosno povijesni falsifikat plasirao je svojevremeno središnji neonacistički portal Stormfront potpomognut drugim neoustaškim forumima, gdje se navodi da se radi o 28 poimenično pobrojanih generala hebrejske/židovske vjeroispovijedi, što je činilo 21% generala u vojsci NDH (Vidi: http://people.mail2me.com.au/sljeme/gener.htm). Međutim rasni zakoni NDH onemogućavali su rasno označenim Židovima vojnu službu, uopće bilo koju državnu službu. To je opće poznata stvar. Međutim, mi smo analizirali sva imena i utvrdili da nitko od takozvanih židovskih generala nije bio hebrejske vjeroispovijedi te među imenima prevladavaju Nijemci (Volksdeutscheri). Posve je jasno zašto i zbog čega su proustaški elementi plasirali tu povijesnu krivotvorinu na internetu. Da bi negirali Holokaust počinjen od strane ustaške NDH, da bi čudesnom pretvorbom nežidova u Pavelićeve generale opravdali ubojstvo židovske zajednice u Hrvatskoj, što je ništa drugo do li negiranje zločina genocida, odnosno nešto što je kažnjivo i Kaznenim zakonom Republike Hrvatske.

Ne znam kako je moguće da akademski obrazovana osoba, sveučilišni profesor, kao što je dr. Žarko Puhovski, koji je inače česti gost Židovske općine Zagreb, kojeg mnogi smatraju lijevim misliocem, filozofom, iznosi čiste nebuloze s internetskih foruma što ih plasiraju hrvatski neoustaše?! Ne znam što mu je bilo potrebno da na promociji “Židovskog Zagreba” spominje “židovske” generale NDH, Korskog i Franka i vapi za neuvrštenim židovskim desničarima u vodiču?! Isto tako zašto o tome glasilo židovske zajednice u Hrvatskoj “Ha-Kol” (1-2. 2011, br. 118) bez ikakve ograde ili komentara prenosi ove njegove skandalozne riječi s promocije?! Kako to da nitko od prisutnih nije osjetio potrebu repliciranja Puhovskom?! Prisjetimo se samo skandala koji je proizvela Jadranka Kolarević, članica Programskog vijeća HRT-a, na sjednici Vijeća u srpanju 2007. godine kada je izjavila:

Zuroff zaboravlja da je idejni tvorac logora u NDH bio Eugen Dido Kvaternik, po majci Židov, da je poglavnikova supruga podrijetlom bila Židovka, da su od 42 generala NDH njih osam bili Židovi, da je zapovjednik topništva NDH bio Židov, da je glavni Hitlerov obavještajac za Bliski istok bio Židov, da su 1945. od šest časnika NDH na pregovorima u Bleiburgu samo trojica nosila čista hrvatska prezimena, dok je za jednog od preostale trojice dokazano da je bio čisti Židov. Neka Zuroff najprije očisti svoje dvorište!”.

Sve dok se o Holokaustu u Hrvatskoj govori ne neodgovoran način, sve dok se takav govor tolerira od strane židovskih institucija i pojedinaca, dok povjesničari šute nad neistinom podržavajući povijesni revizionizam imati ćemo ovakve situacije i u budućnosti, nažalost.

U razgovoru s članovima Vijeća za Hrvatsku – NE U EU objavljene su stvari koje nikako nisu poželjene u kontekstu ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU. Kao prvo osuđujemo bilo kakvo pejorativno spominjanje spomenika Jasenovački cvijet na mjestu bivšeg ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu danas Javne ustanove spomen-područja Jasenovac u svrhu anti-EU propagande. Jasenovački cvijet spomen je na žrtve toga logora, cvijet simbolizira život, nikoga ne vrijeđa, nikome ne prijeti, ne poziva na osvetu, a opet ne sakriva istinu. Jasenovački cvijet kipara Bogdana Bogdanovića nije simbol nikakve mržnje, on je zaštićeni spomenik kulturnog blaga Republike Hrvatske.

Odbacujemo teze članova Vijeća NE U EU da je prijedlog motiva Jasenovačkog cvijeta na kovanicama EU zato da se Hrvate proglašava genocidnima, da je to jugoslavenski proizvod, da se Hrvatima nabija ustaštvo na nos, da je to provokacija, da nas etiketiraju kao zemlju koja je nastala na genocidu i sl. Hrvatskoj pa sve da hoće ne može nitko nabijati teze o genocidnosti jer je imala vlastiti partizanski Narodnooslobodilački pokret, jer je u Ustav upisala temelje svoje antifašističke državnosti kroz Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. I konačno, jer ne skriva zločin koji su počinili ustaše kao izdajnici i suradnici okupatora, te se od toga režima i ograđuje u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske i saborskom Deklaracijom o antifašizmu. Svi oni koji plaše javnost Jasenovcem o tobožnjoj genocidnosti Hrvata koju im spremaju ovi ili oni, ne čine nikakvo dobro jer samim time nesvjesno umanjuju odgovornost ustaša za zločine koje su oni počinili ne kao Hrvati (zločin ne poznaje nacionalnost), već kao sluge okupatora i domaći izdajnici.

Upravo taj cvijet simbolizira da je život pobjedio smrt, da je zlo nacizma, fašizma i ustaštva iza nas. On ne predstavlja počinioce zločina, ali predstavlja nadu, predstavlja one koji su preživjeli ustaški teror ali i preko četiri tisuće Hrvata ubijenih u sistemu jasenovačkog kompleksa ustaškog logora. Mi u Margelovom institutu držimo da Europa ima za andragošku svrhu hrvatskom društvu usaditi preko novca sa svakodnevnu upotrebu u svijest memoriju na koncentracijski logor kojeg neki Hrvati nevoljko ili u potpunosti ne prihvaćaju kao mjesto genocida. Povijesnu odgovornost za zločine koji su tamo počinili ustaše kukavički u ime hrvatskog naroda, a zapravo po rasnim zakonima ustaške NDH snose sami ustaše, a moralna odgovornost današnjih naraštaja jest da čini sve da se ti zločini ne zaborave te da se odupremo svakom povijesnom revizionizmu i omalovažavanju žrtve, pa tako i spomenika koji te žrtve predstavljaju. To govorimo s razlogom jer sve dok se sa stadiona ori pjesma “Jasenovac i Gradiška Stara”, dok postoji opasnost od povijesnog revizionizma i revanšizma, dok se poziva na međunacionalnu i vjersku mržnju preko internetskih foruma, a ustaški pozdrav smatra domoljubnim povijesnim pozdravom, biti će potrebno puno truda da se hrvatsko društvo dovede na razinu njemačkog društva, koje ne bježi od odgovornosti i zna kako da se s takvim pojavama neonacizma nosi. A kao što znamo Njemačka je danas predvodnik Europske unije.

Dovoditi u relaciju Jasenovac iz doba rasnih zakona Drugog svjetskog rata sa Sabrom i Šatilom držimo neumjesnim, jer žrtve Holokausta nemaju nikakve veze s poslijeratnim događajima moderne židovske države. Izjave članova Vijeća NE U EU kao i komentar Žarka Puhovskog kako niti jedna zemlja na svijetu nema tako nešto, odnosno da nigdje na novcu članica EU nema motiva koncentracijskih logora i motiva iz Drugog svjetskog rata opovrgavamo kao dezinformaciju.

Republika Poljska postala je članicom EU 2004. godine, a 27. siječnja 2010. iskovala je novac kojim slavi 65. godišnjicu oslobođenja logora Auschwitz-Birkenau. Kovanica promjera 27 mm i težine 8.15 grama čiji dizajn potpisuje Robert Kotowitz iskovana je u milijun primjeraka. Na dan 27. siječnja 1945. godine snage sovjetske Crvene armije oslobodile su grad Oswiecim i koncentracijski logor Auschwitz II-Birkenau, u kojemu se nalazilo oko 5.000 kritično bolesnih logoraša različitih nacionalnosti. Auschwitz II-Birkenau bio je od strane Heinricha Himmlera označen kao “konačno rješenje židovskog pitanja u Europi”. Od proljeća 1942. do 1944. vlakovima su se iz cijele nacističke okupirane Europe isporučivali Židovi u logor s plinskim komorama, čak 1,1 milijun ljudi ondje je skončalo, a oko 90% njih čine Židovi. Oni koji nisu ubijeni u plinskim komorama umrli su od gladi, prisilnog rada, nedostatka zdravstvene skrbi odnosno bolesti, pojedinačnih smaknuća i medicinskih eksperimenata. Kovanica od 2 zlota pokazuje stiliziranu grafiku tri izmučena logoraša iz slike “Fantomi se vraćaju” od Czeslawa Lenczowskog i zloglasni natpis nad ulaznim vratima koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau “Arbeit macht frei”. Na naličju novca nalazi se nacionalni orao kao amblem Republike Poljske. Mnoge zemlje svijeta imale su izdanja poštanskih maraka s motivima koncentracijskih logora, pa prema tome takvi motivi u filateliji, a sada i u numizmatici nisu strani.

Republika Poljska iskovala je 2008. godine srebrni novac od 20 zlota na 65. obljetnicu ustanka Židova u Varšavskom getu. Na 60. obljetnicu Varšavskog ustanka protiv nacista 2004. godine iskovan je novac od 10 zlota, vrlo vrijedan numizmatički primjerak. Zatim su 2009. godine 20 zlota posvetili uspomeni na krvavu likvidaciju geta u poljskom gradu Łódź, a iste godine također 20 zlota posvetili su Poljacima koji su od Holokausta spašavali Židove, pa se na kovanici nalaze Pravednici među narodima: sestra Matylda Getter, Zoffia Kosak i Irena Sendlerowa.

Ako se Poljaci ne boje vlastite prošlosti, čemu onda fobija kod nekih od Jasenovačkog cvijeta?!

Alen Budaj, Direktor

Presuda kninskog suda istorijski falsifikat




ZAGREB - Jevrejska organizacija Margelov institut iz Zagreba, koja se bori protiv antisemitizma i rasizma, odbacuje u potpunosti presudu Prekršajnog suda u Kninu i smatra se duboko oštećenom kada se ustaška ikonografija umotana u suvenire, te zvanični ustaški pozdrav "Za dom spremni", prema odluci tog suda, proglašava starim "povijesnim" hrvatskim pozdravom.
"Takvo obrazloženje suda, kojim je predsjedavala sudija Katarina Peršen, istorijski je falsifikat i neistina kojom se duboko vrijeđaju osjećaji građana Republike Hrvatske i suprotna je ustavnim antifašističkim vrijednostima, te je samim tim nevažeća, jer je protivna Ustavu Hrvatske, koji se jasno odriče ustaške NDH", izjavio je Alen Budaj, direktor Margelovog instituta.
Budaj kaže da bi sudija Katarina Peršen, koja je položila zakletvu da će poštovati Ustav i zakone Hrvatske, trebalo i da ih brani, a ne da ih krši i omalovažava na ovakav način.
"Pozdrav 'Za dom spreman' u svom izvornom obliku, koji je i osnov policijske prijave Policijske uprave Šibensko-kninske Prekršajnom sudu u Kninu, originalan je ustaški pozdrav kojim su završavali tekstovi rasnih zakona i deportacione liste za koncentracione logore Pavelićeve NDH", podsjeća Budaj.
Prema njegovim riječima, dovoditi zvanični ustaški pozdrav u konotaciju sa "istorijskim hrvatskim pozdravom ili operskim djelima" sramotan je način relativizacije ustaških zločina koji su počinjeni pod tim pozdravom.
"To je odraz istorijskog revizionizma u društvu koje je uzelo maha i u sudskim odlukama, te se tako izvršava 'crni' udar državnih zvaničnika - onih pravosudnih - na antifašističke temelje hrvatskog Ustava", konstatuje Budaj.
On ističe da Margelov institut izražava nezadovoljstvo i izostankom reagovanja predstavnika jevrejske nacionalne manjine grada Zagreba i sudije Visokog prekršajnog suda Sanje Zoričić-Tabaković, ujedno potpredsjednice Jevrejske opštine Zagreb, kao i izostanak reagovanja zagrebačke Jevrejske opštine, Koordinacije jevrejskih opština Republike Hrvatske, ostalih jevrejskih opština i udruženja u Hrvatskoj, te Jevrejske zajednice "Beth Israel" iz Zagreba.
"Podržavamo protestno reagovanje Centra 'Simon Vizental' povodom služenje mise Anti Paveliću, ali izražavamo svoje duboko čuđenje izostankom reagovanja Jevrejske opštine Zagreb, Koordinacije jevrejskih opština Republike Hrvatske i predstavnika Jevrejske nacionalne manjine za grad Zagreb, ustanova koje se nalaze u istoj ulici u neposrednoj blizini bazilike Presvetog srca Isusovog u Palmotićevoj, rimokatoličke crkve gdje je služena misa ustaškom poglavniku", rekao je Budaj.
On smatra da izostanak reagovanja Jevrejske zajednice u Hrvatskoj začuđuje tim više jer je reagovao Centar 'Simon Vizental', koji je strana ustanova, dok potomci domaćih Jevreja, koji su direktno stradavali od ustaškog režima, kolektivno ćute.
"A šta je sa romskom zajednicom, koja takođe ćuti", pita Budaj.
On navodi da je činjenica da su hrvatske sudije slijepe "i pored zdravih očiju", što dokazuje i svježe naslikan poveći ustaški grb na zastavi koji se nalazi u neposrednoj blizini Opštinskog građanskog suda u Zagrebu (na fotografiji), u Aveniji grada Vukovara, koji očito ne smeta nikom, jer je "konotacijski povezan sa Vukovarom 1991. godine, pa prolazi kao takav neopažen".
"Zastava kakvu ima Republika Hrvatska postoji već 20 godina, a zastava istaknuta pored suda je derivat zastave NDH iz 1941. godine. O svim tim incidentima Margelov institit izvjestiće Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske", najavljuje Budaj.
On smatra da bi odluku sudije Katarine Peršen trebalo da poništi Ustavni sud Republike Hrvatske, jer je to civilizacijska sramota pred referendum 22. januara o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji.
Sud za prekršaje u Kninu odbacio je kao "neosnovanu" prijavu policije zbog nošenja i prodaje suvenira sa natpisom "Za dom spremni".
Policija je prekršajnu prijavu podnijela protiv Jakova Markovića, koji je u Čavoglavama prodavao suvenire sa natpisom "Za dom spremni". Prekršajni sudija u Kninu je, međutim, utvrdio da on time nije prekršio zakon.
U obrazloženju presude navodi se da je pozdrav "Za dom spremni" poznat kroz "hrvatsku istoriju još od vremena Šubića i Zrinskog i da nije nikakvo ustaško obilježje".

Izvor: Srna

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Presuda-kninskog-suda-istorijski-falsifikat-123126.html

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Mladi-antifasisti-grada-Zagreba-Vrijeme-da-se-ustase-posalju-u-istoriju-123117.html

Prof. dr. sc. Branko Horvat rođen je u Petrinji 24. srpnja 1928., osnovnu i srednju školu pohađao je u Požegi, a kad je navršio 16 godina pridružio se partizanskom pokretu.
Diplomirao je ekonomiju 1952. godine, a svoj prvi doktorat iz ekonomije stekao je radom Ekonomika jugoslavenske naftne privrede 1955. godine. Četiri godine kasnije doktorirao je na Sveučilištu u Manchesteru na temu Towards a Theory of a Planned Economy.
Branko Horvat, koji je odgojio i obrazovao generacije ekonomista od kojih su većina danas uvaženi profesori na fakultetima u zemlji i širom svijeta, započeo je svoju karijeru kao asistent na Institutu za naftu u Zagrebu i na zagrebačkom Ekonomskom institutu.
Radio je u Saveznom zavodu za planiranje u Beogradu, gdje je bio voditelj Metodološkog odjela, koji je 1963. njegovom zaslugom prerastao u Jugoslavenski institut za ekonomska istraživanja.
Kao direktor Instituta osnovao je međunarodnu poslijediplomsku školu i pokrenuo časopis Ekonomska analiza i radničko upravljanje koji je 1978. postao službeni časopis Međunarodnog udruženja za ekonomiku samoupravljanja.
Redovni profesor ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu postaje 1975. godine i ostaje raditi na Fakultetu za vanjsku trgovinu odnosno kasnije Ekonomskom fakultetu sve do 1992. godine.
Horvat se vrlo rano pročuo svojim znanstvenim doprinosom, po čemu je i nastala kovanica marksizam-horvatizam koju je u ekonomsku teoriju unio Benjamin Ward, pa je kao gost profesor predavao na preko osamdeset sveučilišta i znanstvenih institucija u svijetu.
Slovio je kao stručnjak za samoupravljanje, planiranje i razvoj pa je često bio angažiran kao savjetnik vladama različitih zemalja.
Znanstveni i stručni opus Branka Horvata velik je ne samo po broju knjiga, monografija, članaka, i ostalih radova koji broji više od 650 naslova već i po dubokom tragu koji ostavlja u ekonomiji, političkim znanostima, sociologiji i filozofiji.
On je i predani pedagog, uporni zagovaratelj samoupravljanja i svih oblika demokracije te kontroverzni politički aktivist.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri primio je mnoga službena priznanja, a njegova knjiga Political Economy of Socialism proglašena je knjigom godine u SAD i bila je podloga za nominaciju Branka Horvata za Nobelovu nagradu.
Horvat je ostao vjeran onim idejama i idealima s kojima je otpočeo svoju karijeru – vrijednostima ekonomske i političke demokracije i društvene pravde. Ta lojalnost i nepripadnost ortodoksnoj ekonomiji donijela mu je više kritika nego pohvala.

PRIKAZ SKUPA POSVEĆENOG BRANKU HORVATU



piše Salamon Jazbec

Skup je otvorila mr. Julija Koš, pozdravivši uzvanike i goste u ime Centra, iznijevši ujedno svoje osobne dojmove o Branku Horvatu.
Zatim je moderator i suosnivač Centra Salamon Jazbec dao uvodne napomene o osnutku i dosadašnjim aktivnostima Centra za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”, te riječ predao predsjedniku Centra prof. dr. Svetozaru Livadi, koji je održao središnje obraćanje sudionicima Skupa. Njegovo je izlaganje posjedovalo i razinu osobnog emotivnog svjedočenja, no i stručnog osvrta na sociološku i filozofsku dimenziju Horvatova znanstvenog djela. Dr. Livada je pozdravio ponuđenu suradnju od strane uredništva uglednog časopisa “Novi Plamen”, te pozvao na suradnju i ostale medije, kao i stručnu javnost.
Nakon toga je riječ dobio Alen Budaj, inicijator utemeljenja i suosnivač Centra, predstavnik osnivača u upravi udruženja. Alen Budaj je na bazi svojih saznanja – steknutih za vrijeme pisanja monografskog djela “Vallis Judaea – Povijest požeške židovske zajednice” iz 2007. godine – govorio o obitelji, djetinjstvu i ranoj mladosti Branka Horvata, iznijevši za većinu nova saznanja o tom dijelu života pok. Branka Horvata.



Iza njega je tajnik Centra dipl. oec. Marko Krištof održao vrsno informativno izlaganje o ekonomskom djelu prof. dr. Branka Horvata i njegovoj aktualnosti u suvremenom svijetu, dok je prof. dr. Đuro Medić, predsjednik Savjeta Centra Branko Horvat, upućeno dao objašnjenja nekih vidova očuvanja i razvitka Horvatovog ekonomskog doprinosa u hrvatskoj znanosti kroz Znanstveno društvo ekonomista, koje je stručna udruga ekonomskog karaktera, dok je Centar za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat” otvoren građanstvu i nastoji u punini obuhvatiti doprinos Branka Horvata na svim poljima djelatnosti kojima se bavio, no i trajno naglašavati jedinstvene značajke Horvatove plemenite osobe – o čemu je inače bio govorio i prof. dr. Livada. Prof. dr. Medić je iznio informaciju kako se upravo na isti dan održava u Rijeci okrugli stol Znanstvenog društva ekonomista, koje je osnovao sam prof. dr. Horvat i bio njegovim prvim predsjednikom, a čijim je članom i prof. dr. Medić. Djelatnosti Centra i Društva su komplementarne: Centar je otvoren za sve profile stručnjaka i laika koji žele pridonosititi očuvanju i njegovanju uspomene na velikog Branka Horvata u hrvatskom društvu; Društvo će i dalje kompetentno pokrivati čisto znanstveni aspekt Horvatovog ekonomskog djela, iako nije isključeno da u budućnosti prirodno surađujemo na izradi zajedničkog okruglog stola i zbornika o Branku Horvatu, koji bi bio invalidan bez pokrivanja svih aspekata Horvatovog javnog djela, od ekonomije, preko sociologije, filozofije, politike do društvenog aktivizma općenito, sve do sfere publicistike - od novinskih članaka i televizijskih emisija, do leksikografskih jedinica.



Iza toga je otvorena mogućnost da i ostali prisutni kažu svoje povodom osme godišnjice Horvatove smrti, koja se obilježavala kroz druženje prijatelja, kolega i poštovatelja lika i djela pok. prof. dr. Branka Horvata. Umjesto uštogljene i tipizirane komemorativne sjednice, željelo se stvar dovesti na andragošku razinu živog svjedočenja o Branku Horvatu, bez podjele u značaju javne riječi na one koji su članovi Centra ili sudionici Skupa – a to je potez u demokratskom duhu, pa je bio izvrsno prihvaćen od strane svih sudionika, što su zatim i pokazali svojim odazivanjem na apel da iskažu svoje dojmove o Branku, odnosno stavove o Horvatovom djelu.



Prvi je govorio prof. dr. Dragomir Vojnić, ekonomist iz Zagreba, koji je 2003. bio održao i posmrtno slovo Branku Horvatu. Prof. dr. Vojnić je široko zahvatio u tumačenje značaja Horvatova djela i svoje suradnje s Horvatom po važnim ekonomskim pitanjima. Bilo je to poduže, no izvanredno izlaganje, tako da su i laici među nama posredstvom Vojnićevog obraćanja mogli steći plastični dojam stvarnog značaja Horvatova ekonomskog djela za svjetsku ekonomsku misao. (Dr. Vojnić je pritom ispričao akademika Vladimira Stipetića, koji nije mogao prisustvovati Skupu zbog bolesti, te dao svoje mišljenje o tome zbog čega Branko Horvat nije postao članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.) Prof. dr. Dragomir Vojnić je na kraju izrazio svoje zadovoljstvo nad činjenicom postojanja i djelovanja Centra, te čestitao na njegovom osnutku i zaželio nam uspjeh u radu, te pohvalio organizaciju Skupa i zahvalio se na pozivu, kojem se rado odazvao i odlučio tom prigodom govoriti.



Iza njega govorio je prof. Nikola Dugandžija, sociolog iz Zagreba, koji je dao neke značajne informacije o Brankovom partizanskom putu i ulozi Branka kao jednog od posljednjih hrvatskih društvenih prosvjetitelja, koji su upravo figurirali kao stvarna savjest društva i zbog toga pretrpjeli mnogo u tom istom društvu i od tog istog društva. Također smo primili i od prof. Dugandžije čestitke za organizaciju Skupa.
Iza toga je riječ dobio prof. dr. Slaven Letica, ekonomist i sociolog iz Zagreba, koji je dao svoje osobno svjedočenje o suradnji s Brankom Horvatom, te spomenuo emisiju koju je radio s Brankom kad se pročulo da je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 1984. godine, što je zatim bunkerirano i moglo bi se do strane Centra tražiti iz arhiva HTV-a, koji vodi gospođa Silađin. Prof. dr. Letica smatra da bi pretežiti karakter Centra trebao biti dokumentacijski, u smislu prikupljanja podataka o liku i djelu Horvatovu, smatrajući da za to ima i opravdanja i potrebe. Drži možda ponešto pretencioznim imenovanje Centra kao mjesta društvenih istraživanja. Zahvaljuje se Centru na organizaciji skupa, čestita na osnutku i daje mu snažni poticaj za daljnji rad.
U uzgrednoj replici, ja sam pokušao naglasiti da Centar evoluira k jednom određenju Centra Branko Horvat, što je kolokvijalno već uvriježeno, iako on ima ambicije da djeluje u duhu onoga što je i sam Branko Horvat činio.



A Branko Horvat je doista bio jedan – istraživač društva. Bio je i kritičar društva, ali to nije bilo puko kritizerstvo, već živo nastojanje da se društvo poboljša, snažno promijeni na novim, zdravijim temeljima, uznapreduje i postane u punom smislu riječi društvo blagostanja. Istraživati društvo, nastojati ga poboljšati, u okviru svojih mogućnosti, zadatak je svakog istinskog humanista koji ima snažnu svijest o toj nasušnoj ljudskoj potrebi, koji gaji htijenje za boljim, pravednijim i slobodnijim životom ljudi, te svojim aktivnim zauzimanjem želi mijenjati društvo u kojem živi. Kad je nas šestero u lipnju 2009, mjesec i pol dana prije Brankovog rođendana (28. srpnja) odlučilo osnovati udrugu koja bi služila kao središnja građanska udruga nezaborava Branka Horvata u Hrvatskoj, upravo takvo razmišljanje vodilo nas je pri intenciji da svoju organizaciju u nastajanju imenujemo Centrom za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”. To bi i dalje imala biti naša misija, pa bismo trebali i nadalje pokušavati okupiti u okviru društva stručnjake raznih profila, koji bi na modelu Brankove javne djelatnosti pokušali nastaviti njegov rad i nastojanja. No u isto vrijeme moramo ostati biti otvoreni za sve druge slojeve građanstva, a osobito mladež, kako bismo mogli ostati autentični Brankov glas i u novim vremenima koja tek dolaze. Udruga nije namijenjena izgradnji kulta ličnosti, ili mjesto debatnog kluba, već Centar po modelu smionog djelovanja jednog velikog univerzalnog mislioca i svestranog društvenog djelatnika predstavlja organizirani pokušaj proširivanja prostora društvene slobode, u cilju većeg blagostanja društva i svih građana ovog društva. To je dakako moje osobno mišljenje. Nije bilo vremena i nije bila prigoda da ga elaboriram na samom Skupu, ali to se moglo očitovati kroz sva obraćanja za vrijeme cijelog trajanja Skupa i na kraju se došlo do zaključka da ipak nije dovoljno imati samo jedan kružok Branka Horvata, već se mora nastojati na tome da Centar nešto konkretno i učini.



Ako se uzme samo naša prva i jedina javna akcija iz siječnja 2010. godine, vidi se da smo se rukovodili onime što smo smatrali da bi i Branko Horvat u datoj situaciji učinio. Izašli smo na ulice, prosvjedovali, širili znanje kroz letke i plakate, te nastojali probuditi svijest građanstva o jednom društvenom problemu, dakle – aktivno smo se involvirali u jednu potencijalno konfliktnu društvenu situaciju, majeutički izazivajući reakciju mjesnog žiteljstva na činjenicu da žive u četvrti koja je imenovana po jednog ustaškom ratnom zločincu i supotpisniku endehazijskih rasnih zakona. Ta je naša reakcija direktno uzrokovala da se ime mjesnog odbora nakon dvadeset godina promijeni u jesen 2010. godine, što nam je i obećano od strane predstavnika Grada na tiskovnoj konferenciji dan nakon akcije (na pressici su ispred Centra bili: Budaj, Koš, Jazbec). Smatram da bi Branko Horvat kao dosljedni antifašist i sam snažno podržao takvo djelovanje. Na temelju toga se razastrla i socijalna anamneza hrvatskog društva koje je dvadeset godina potiho toleriralo da ulice, škole i cijele četvrti nose imena ustaških ratnih zločinaca, da se otkrivaju im se otkrivaju spomenploče i podižu spomenici, dok je u isto vrijeme tri tisuće spomenika NOB-a u ovoj zemlji minirano. To je neposredni i najočitiji primjer potrebe da se društvo ozdravlja posredstvom osobnog angažmana, pa ma kako se uzaludnim činio. To je upravo ono što je činio i Branko Horvat i zbog toga možda nije bio najpopularniji lik, ali je svakako ostao jedan od najsvjetlijih likova iz naše stvarnosti kroz proteklih dvadeset godina.



Iza prof. dr. Letice, riječ je dobio dr. Tomislav Badovinac, makroekonomist iz Zagreba i bivši glavni direktor Narodne banke Jugoslavije. Dr. Badovinac je iznio svoje vlastite uspomene na suradnju s dr. Horvatom, ali i na osobne prilike Horvatovih, s posebnim osvrtom na okolnosti umirovljenja i smrti Branka Horvata, te smrti Brankove supruge, prof. dr. Ranke Horvat rođ. Pejašinović. Smatra da bi Centar trebao kod Ekonomskog fakulteta u Zagrebu potaknuti interes da se Horvatu posthumno oda dužno priznanje za sve što je učinio na planu ekonomije, ali i kao djelatnik te ustanove. Osvrnuo se i na činjenicu da Branko Horvat nije postao član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Podržao je rad Centra i čestitao na organizaciji Skupa.
Nakon dr. Badovinca na Skupu je govorio dipl. oec. Ivan Plješa, predsjednik Socijalističke radničke partije, koji je objasnio da se ideološka potka stranke bazira na Horvatovom učenju o ubrzanom ekonomskom rastu. Čestita Centru na organizaciji skupa i nudi suradnju.



Zatim se okupljenima obratio ekonomist Željko Ivanković, glavni urednik časopisa “Banka”. Gosp. Ivanković je rekao da je dragocjeno čuvati uspomenu na pok. prof. dr. Horvata, no da to ipak nije dovoljno, a što je dodatni pokazatelj o različitim vizijama Centra od strane sudionika Skupa. On smatra kako je upravo zadaća Centra pokušaj izrade nečega što bi predstavljalo populariziranje Horvatovog učenja za građanstvo, po uzoru na pokušaje približavanja (vrlo složenog i obimnog) Marxovog znanstvenog djela u šezdesetima. Spominje u tom smislu jedno značajno djelo koje sublimira marksizam i izvlači iz mora stručnih stvari sve ono što se smatralo bitnim za šire i dublje razumijevanje Marxova djela, kao i za suvremene društvene odnose. Smatra da se previše lamentira nad nedovoljnom recepcijom Horvatovog djela – kao uostalom i djela praxisovaca - dok bi ispravan put bio u tom da se na zanimljiv, ali stručan način pokuša ljudima približiti Horvatovo znanstveno djelo. Vjerojatno bi i reprinti Horvatovih knjiga pridonijeli tome, barem kod stručne javnosti. U javnosti se (povijesno gledano) ciklički obnavlja interes za misao i djelo velikih ljudi, ono što se u jednom času čini zaboravljenima, u drugom postaje pitanje dana, što se vidjelo s nastupanjem recentne svjetske krize, kad su ugledni svjetski stručnjaci ponovno aktualizirali marksističke teorije kao način objašnjenja ekonomskog stanja i put izlaska iz krize. Ukoliko bismo dobili prava za objavljivanje Horvatovih djela i iznašli sredstava za njihovo ponovno publiciranje, vjerojatno bismo pobudili interes javnosti za iznalaženje odgovora na pitanja koja nas muče, od ekonomske situacije u zemlji, do ulaska zemlje u EU. Svojim dolaskom i sudjelovanjem u Skupu, gosp. Željko Ivanković pokazao je i da neki utjecajni hrvatski mediji prepoznaju Horvatov značaj, te da ćemo imati saveznike u reaktualizaciji golemog stručnog djela jednog velikog ekonomista s ovih prostora.



Iza gosp. Ivankovića, dr. Badovincu je replicirao prof. dr. Đuro Medić, davši različito viđenje okolnosti umirovljenja prof. dr. Horvata. Među članovima Centra poznato je koliko se dr. Medić zalaže za reafirmaciju znanstvenog djela prof. dr. Horvata u svojoj radnoj sredini kontinuirano, i sigurni smo da će njegovi napori uroditi plodom i da će prof. dr. Branko Horvat u konačnici dobiti zasluženo mjesto u povijesti samog fakulteta, ali i povijesti ekonomske misli u našoj zemlji, jer svoje mjesto u svjetskim razmjerima već ima. Taj paradoks će se anulirati u onom času kad Brankovo djelo bude jednako cijenjeno i prihvaćeno i u Hrvatskoj. Tom procesu trebat će vrijeme. Nadamo se da će naši zajednički napori pridonijeti tome. Prof. dr. Đuro Medić je naša čvrsta poveznica sa svijetom ekonomske znanosti i taj dio posla prepuštamo njemu, a po potrebi će uvijek moći računati na našu pomoć u radu. Znamo za njegove inicijative da se studenti ekonomije zainteresiraju za vrijedno ekonomsko djelo Branka Horvata, a to je ipak najvažnije i najdragocjenije, jer će takvi budući stručnjaci na najbolji način biti tumači i nastavljači Horvatova djela.



Iza dr. Medića riječ je ponovno uzeo predsjednik Centra prof. dr. Svetozar Livada, koji je na anegdotalnoj razini iznio nekoliko sjajnih zgoda iz svoje suradnje s Brankom Horvatom u istraživačkim projektima na Kosovu, a što je kasnije rezultiralo Horvatovom znamenitom knjigom “Kosovsko pitanje”.
Moderator skupa privolio je dr. Zorana Pusića, predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, da se također obrati Skupu, što je ovaj bio i učinio, iznijevši podatke o djelovanju Branka Horvata na planu zaštite ljudskih i građanskih prava i sloboda u Hrvatskoj, od organizacije javnih tribina i prosvjeda – uključujući tu i prosvjede za povratak imena Trga žrtava fašizma - do organizacije UJDI-ja i SDU-a, čiji je suosnivač bio i dr. Pusić. Horvat je bio i njegov osobni prijatelj, no i kooperator na polju društvenog aktivizma, Pusić ga smatra jednom genijalnom pojavnošću, doživljavao ga je neumornim i predanim borcem za pravdu, slobodu i istinu, nakon čijeg odlaska sa životne scene ostaje velika praznina i na planu promocije, zaštite i obrane ljudskih i građanskih prava i sloboda u našem društvu.



Skup je nakon nekoliko dragocjenih opaski o filozofskom i marksističkom aspektu djela Branka Horvata, u ime Centra zatvorio dr. Saša Blagus s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, pozvavši prisutne da se učlane u Centar za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”, te sudjeluju u njegovom radu i podupru njegove djelatnosti.

U Zagrebu, 17. prosinca 2011.

http://noviplamen.net/2011/12/27/povodom-osme-godisnjice-smrti-prof-dr-branka-horvata/